BESVESNO STANJE
Do gubitka svesti mogu dovesti mnoge bolesti i stanja od kojih su neka bezazlena (npr. prolazni pad pritiska), a neka vrlo teška (npr. zastoj srca). Dubina besvesnog stanja može biti različita i može se menjati kod istog bolesnika.
Kako proveriti da li je osoba bez svesti?
Ako naiđete na čoveka koji nepomično leži ili se u vašoj prisutnosti iznenada sruši na tlo, lagano ga protresite za ramena i uputite mu nekoliko pitanja, npr.: Šta se dogodilo? Čujete li me? Kako se zovete? Kod plićih gubitaka svesti onesvešteni može pomicati pojedine delove tela ili povraćati. Ako nema nikakve reakcije, osoba je u stanju najdubljeg gubitka svesti (koma).
Postupak
- pozovite lekarsku pomoć ili, ako je moguće, pošaljite nekoga da to učini kako ne biste gubili vreme
- proverite disanje i po potrebi započnite postupak oživljavanja
- ako onesvešteni diše, okrenite ga u bočni položaj, povremeno proveravajte disanje
- pokrijte onesveštenog kako biste spriječili pothlađivanje
- onesvešteni se sme prevoziti samo u ležećem (bočnom) položaju.
NE pokušavajte onesveštenome davati hranu ili piće.
NE ostavljajte onesveštenog bez nadzora.
Bočni položaj
U stanju duboke nesvesti, za razliku od sna, svi telesni mišići omlohave. Ako onesvešteni leži na leđima, dolazi do spuštanja donje vilice i zapadanja jezika, koji može zatvoriti disajni put. Moguće je i gušenje vlastitim povraćanim sadržajem. Stoga onesvešteni mora ležati na boku, poduprt jednom rukom i nogom, s glavom zabačenom prema natrag. Time se osigurava prohodnost disajnog puta jer se tako jezik odmiče od zadnjeg zida ždrela, što omogućuje isticanje sline, krvi i povraćanog sadržaja iz usta.
Okretanje na bok pri povredi kičme:
Ako je gubitak svesti prouzrokovan povredom (npr. saobraćajnom nezgodom ili padom s visine), moramo posumnjati i na mogućnost povrede kičme. Za okretanje su tada potrebne dve osobe. Dok jedna polako okreće trup bolesnika, druga za to vreme pridržava glavu u neutralnom položaju, tj. u istoj osovini s trupom, izbegavajući savijanje i rotaciju vrata. Ako ste sami na mestu nezgode, povredjenog morate okrenuti sami, jer je opasnost od gušenja veća od rizika povrede kičmene moždine.
Oživljavanje (reanimacija)
Prestanak disanja i srčanog rada ne mora značiti definitivnu smrt. Takve osobe u nekim slučajevima možemo povratiti u život postupkom oživljavanja. Oživljavanje ili reanimacija podrazumeva veštačko disanje i masažu srca, a za opremljene medicinske ekipe još i primjenu lekova i električne struje.
Prestankom disanja i/ili srčanog rada organizam ostaje bez kiseonika, što dovodi do odumiranja ćelija. Moždane ćelije odumiru prve, već za nekoliko minuta. Samo unutar tog kratkog vremena ima smisla pokušati oživljavanje.
Klinička smrt – stanje neposredno nakon prestanka disanja i srčanog rada, a pre odumiranja ćelija, kada je još moguće postupkom reanimacije oživeti osobu.
Cerebralna (moždana) smrt – odumiranje moždanih ćelija. Nastaje nekoliko minuta nakon prestanka disanja ili rada srca. Ovo je nepovratan proces. Oživljena osoba kod koje je već došlo do delimičnog gubitka moždanih ćelija, imat će blaže ili teže znakove oštećenja mozga koji se ogledaju kao invalidnost ili smanjeno intelektualno funkcionisanje. U najtežim slučajevima “oživljena” osoba može biti u trajnoj komi, priključena na respirator, bez ikakvog izgleda da se jednog dana probudi, što nije cilj postupka oživljavanja. Vrijeme koje protekne od prestanka disanja i/ili srčanog rada do odumiranja moždanih ćelija je varijabilno. Najčešće iznosi 3 – 5 minuta, ali može biti i duže. Ako je klinički mrtva osoba u stanju pothlađenosti ili hipotermije (npr. utopljenik izvađen iz hladne vode), hemijske reakcije u telu znatno se usporavaju pa je i odumiranje ćelija odloženo. Time dobijamo više vremena za započinjanje uspešnog reanimacijskog postupka.
Kako prepoznati i tretirati zastoj disanja i srca?
1. Proveriti stanje sviesti
Ako naiđete na osobu koja nepomično leži ili se u vašem prisustvu iznenada sruši na tlo, najpre proverite je li pri svesti. Uhvatite je za ramena i lagano protresite. Uputite joj nekoliko pitanja. Ako nema odgovora, zaključujemo da je osoba bez svesti. Svi daljnji postupci moraju se provoditi brzo i bez odlaganja. Zamolite nekoga da pozove lekarsku pomoć i pređite na tačku 2 (ABC – postupak…).
Ako ste sami…
Najprije pozovite lekarsku pomoć, a potom pređite na ABC – postupak. Ako je reč o detetu, najpre sprovedite ABC – postupak. Nakon jedne minute oživljavanja prekinite nakratko postupak da biste pozvali lekarsku pomoć. Kod odrasle osobe kod koje je besvesno stanje uzrokovano utapanjem, trovanjem, predoziranjem lekovima, ozledom ili zastojem disanja, takođe najprie provedite ABC – postupak, a nakon jedne minute odvojite vreme za poziv.
2. ABC – postupak s onesvešćenom osobom
“ABC” je skraćenica stvorena radi lakšeg pamćenja redosleda mera koje sprovodimo kod onesveštene osobe:
- A – airway (dišni put) – otvaranje disajnog puta.
- B – breathing (disanje) – provera disanja i po potrebi sprovodjenje veštačkog disanja.
- C – circulation (krvotok) – provera krvotoka i po potrebi sprovodjenje masaže srca.
A – Airway – disajni put
Okrenite onesveštenog na leđa i zabacite mu glavu podižući bradu prstima jedne ruke dok drugom rukom pritiskate čelo. Usta moraju biti otvorena. Ovim postupkom koren jezika odmiče se od zadnje zida ždrela čime se osigurava prohodnost disajnog puta. Ponekad ćete morati odstraniti iz usta zubnu protezu ili povraćeni sadržaj. To ćete najlakše učiniti prstom umotanim u maramicu ili gazu.
B – Breathing – disanje
Provera disanja: Kako biste proverili postoji li spontano disanje približite svoj obraz ustima i nosu onesveštenog držeći mu glavu u zabačenom položaju kao što je opisano. Pokušajte osetiti na svom licu vazdušnu struju (dah). Istodobno osluškujte zvukove disanja i promatrajte disajne pokrete na prsima i stomaku onesveštenog. Ako onesvešteni diše, okrenite ga u bočni položaj i povremeno kontrolišite disanje.
Ako onesvešteni ne diše, odmah započnite oživljavanje masažom srca i veštačkim disanjem.
C – Circulation – krvotok
Provera krvotoka: Znakovi krvotoka su: normalno disanje (koje ste proveravali u tački B), kašljanje i pokreti. Ako postoji i jedan znak krvotoka, masaža srca nije potrebna. Nastavite primenjivati veštačko disanje brzinom od oko 12 udaha u minuti (pet sekundi po svakom ciklusu udisaj – izdisaj) i povremeno kontrolišite znakove krvotoka. Ako niti jedan znak krvotoka nije prisutan, potrebno je sprovoditi masažu srca zajedno s veštačkim disanjem.
Masaža srca
Ovaj postupak nosi rizik od preloma rebara i ozleda unutrašnjih organa pa ga smete sprovoditi samo kad je potreban. Bolesnik mora ležati na tvrdoj podlozi. Ako leži na krevetu, spustite ga na pod. Odeću nije potrebno skidati. Mesto pritiska je sredina grudne kosti, na koju položite mekani, jastučasti deo dlana. Drugi dlan položite preko prvog. Prsti mogu biti isprepleteni ili ispruženi, ali ne smeju dodirivati zid grudnog koša. Laktovi spasioca moraju biti ispruženi, a ramena iznad mesta pritiska. Pritisak treba biti brz i kratkotrajan, jačine prilagođene dobi i konstituciji bolesnika. Kod odrasle osobe grudna kost se mora udubiti za 3 do 5 cm. Sledi popuštanje pritiska kako bi se grudni koš svojom elastičnošću vratio u prvobitni oblik. Pritom ne smemo odvajati dlanove od zida grudnog koša. Tokom celog ciklusa pritiskanja i popuštanja laktovi spasioca trebaju biti ispruženi, a dlanovi u dodiru s grudnim košem. Masaža se izvodi brzinom od oko 100 pritisaka u minuti (pet pritisaka u tri sekunde). Nakon svakih trideset pritisaka slede dva uduvavanja vazduha na način kao što će biti opisano u odlomku “Veštačko disanje”. Potom ponovo određujemo mesto pritiska i nastavljamo s masažom. Sve reanimacijske radnje sprovodi jedna osoba koja se može zamenjivati. Samo medicinsko osoblje sme sprovoditi reanimaciju na način da jedna osoba masira srce, a druga uduvava vazduh. Postupak oživljavanja treba započeti što pre i sprovoditi ga bez prekidanja, jer svaka izgubljena sekunda smanjuje izglede za uspeh.
Veštačko disanje
Glava mora biti zabačena, a usta otvorena, kao što je opisano. Palcem i kažiprstom ruke koju držite na čelu začepite nozdrve onesveštenog. Svoja usta čvrsto priljubite uz njegova (po mogućnosti preko maramice ili gaze) i uduvavajte vazduh promatrajući istovremeno širenje grudnog koša. Uduvavanje traje oko jednu sekundu. Nakon toga odmaknite usta i oslobodite nozdrve. Posmatrajte spuštanje grudnog koša. Ponovite uduvavanje još jedanput.
Specifičnosti ABC – postupka kod dece
Deca do jedne godine starosti
Disajni put se otvara podizanjem donje vilice i delomičnim zabacivanjem glave. Korisno je podmetnuti komad tkanine pod dečja leđa. Vazduh se uduvava istovremeno na usta i nos deteta. Dovoljna je količina vazduha koja stane u spasiočeva usta. Uduvavanje se mora prekinuti pre nego što se grudni koš maksimalno proširi jer bi prevelik pritisak vazduha mogao oštetiiti dečja pluća.Veštačko disanje sprovodi se brzinom od oko 20 uduvavanja u minuti (tri sekunde za svaki ciklus udisaj – izdisaj). Mesto pritiska za masažu srca je na donjoj trećini grudne kosti. Pritisak se izvodi jagodicama srednjeg prsta . Grudnu kost treba udubiti za 1,5 do 2 cm. Pri popuštanju pritiska prsti ostaju u dodiru sa zidom grudnog koša. Srce se masira brzinom od 100 do 120 pritisaka u minuti (oko dva pritiska u sekundi) u ciklusima od 30 pritisaka – 2 uduvavanja.
Deca od jedne godine starosti do početka puberteta
Srce se masira jednom rukom. Grudnu kost treba udubiti za 2,5 do 4 cm. Masaža se sprovodi brzinom od oko 100 pritisaka u minuti u ciklusima od 30 pritisaka – 2 uduvavanja. Svi ostali postupci (otvaranje disajnog puta, provera krvotoka, određivanje mesta pritiska,…) isti su kao i kod odrasle osobe.
Najčešće greške u postupku oživljavanja
- Glava nije dovoljno zabačena ili brada nije dovoljno podignuta
U ovom slučaju disajni put ostaje zatvoren. Pri pokušaju uduvavanja vazduha osjeti se otpor prolasku vazduha. Pokušate li uduvavati snažnije, vazduh će ulaziti u želudac umesto u pluća.
- Uduvavanje je prebrzo i presnažno Vazduh će ulaziti u želudac umesto u pluća.
- Nos bolesnika nije začepljen. Vazduh koji unosite na usta, izlaziće kroz nos.
- Masiranje srca bez prethodne provere disanja i krvotoka
Ovo je možda najčešća greška. Građani često pod utiskom događaja i u želji da pomognu nekritički započnu masažu srca osobi koja se iznenada srušila. Gubitak svesti ne mora značiti i prestanak srčanog rada. Postoje mnogi uzroci koji mogu dovesti do kratkotrajnoga gubitka svesti (sinkope).
- Bolesnik kojem se masira srce leži na krevetu
Mekana podloga ispod bolesnika smanjuje ili poništava učinak masaže srca.
- Pogrešno odabrano mesto pritiska
- Pritisak je preslab ili prejak
S preslabim pritiskom učinak masaže je slabiji, a prejak povećava rizik od povrede.
- Masirajući srce, spasilac savija ruke u laktovima
- Pri masaži srca spasiočevi prsti se oslanjaju na grudni koš
- U fazi popuštanja pritiska spasilac odvaja dlanove od stijenke prsnog koša
- Popuštanje pritiska je nepotpuno pa se grudni koš ne vraća u prvobitni oblik (time se ograničava povratak krvi u srce i tako smanjuje dejstvo masaže).
Kada prekinuti postupak oživljavanja
- kad se pojavi spontano disanje
- kada stigne medicinska ekipa
- kada ni pola sata nakon početka reanimacije nema znakova krvotoka, a nemate mogućnost pozvati lekara; dugotrajnije sprovođenje reanimacije opravdano je u slučajevima pothlađenosti unesrećenog
- kada je spasilac fizički iscrpljen i ne može više uspešno sprovoditi reanimacijske radnje.
Kada ne započinjati postupak oživljavanja
- kada je prošlo više od 10 minuta od zastoja disanja ili srčanog rada. Iznimka su stanja pothlađenosti unesrećenog kada oživljavanje može biti uspešno i nakon znatno dužeg vremena
- kada je zastoj disanja i srčanog rada prouzrokovan teškom povredom koja je nespojiva sa životom
- kada je zastoj disanja i srčanog rada posledica teške bolesti koja neizbežno dovodi do smrti (npr. završni stadijum maligne bolesti)