PRAVILAN ODABIR ZA POTREBE VATROGASACA
Daleko iza nas je vreme kada smo o izolacionom aparatu, kao jednom od osnovnih delova opreme jednog vatrogasca, razmišljali, kao o delu opreme koji nije neophodan u gotovo svakoj intervenciji vatrogasaca u zatvorenom, pa i na otvorenom prostoru. Aparati za disanje ili kako se kod nas stručno nazivaju izolacioni aparati, su jedan od najvažnijih delova opreme svakog vatrogasca. Ohrabruje činjenica da je razvoj i usavršavanje opreme za vatrogasce u svetu usmeren na bezbednost i dobrobit samih vatrogasaca, a to se najbolje postiže kvalitetnom i pouzdanom opremom.
„Ceo uspeh zavisi od njihovog ulaska i ostajanja na mestu požara, a pri tom oni moraju nositi svoju opremu sa sobom, jer su bez nje beskorisni“, tako je pisao sir Eyre Massey Shaw u njegovoj knjizi „Požar i vatrogasne brigade“. Ove reči, napisane još pre 100 godina, potpuno su istinite i nisu izgubile ništa na svom značaju. Vatrogasne sprave i oprema su konstantno pod kritičkim pogledima i korisnika i proizvođača, a možda je istina reći i to, da nijedna prezentacija ne izaziva veću pažnju u vatrogastvu od prikaza novog aparata za disanje.
Glavni razlog za nekorištenje ove opreme u većini intervencija vatrogasaca je uglavnom bio u gabaritu i velikoj težini ove opreme, koja je uslovljavala smanjenu pokretljivost i bitno otežavala rad vatrogasaca, kao i ostalih korisnika ove opreme na intervnecijama. Kao posledica izuzetne različitosti postojeće opreme i svakodnevnog prikaza nove i savršenije, vrlo je važno da vatrogasna služba pažljivo izvrši selekciju aparata za disanje koji dozvoljavaju svojim korisnicima da rade bezbedno u različitim sredinama. U kritičnim trenucima, kod ranijih razmatranja upotrebe izolacionih aparata, uglavnom se konstatovalo da se jedina pomoć mogla očekivati od kolega, koji bi sa ovom opremom naknadno ulazili u opasne prostore i spašavali one koji bi se u takvim prostorima zatekli bez ove opreme.
Ovakvi uslovi rada bi sada, obzirom na mogućnosti savremene tehnologije, trebali biti prošlost. U današnje vreme, intervencije vatrogasnih jedinica su praćene sa drastičnim povećenjem opasnih materija u svakoj od situacija, bilo da se radi o opasnostima klasičnih zagušljivaca, pa do raznih vrsta kancerogenih i mutagenih otrova. Danas je korištenje izolacionih aparata potrebnije nego ikada, ali prvenstveno sa maskama koje štite celo lice, jer problem nije samo u gasovima i parama koji se unose preko organa za disanje, već i u delovanju pojedinih materija na otvorene delove tela.
Osnovni zahtevi koji se postavljaju pred izolacionim aparatima, kao što su materijal za izradu, težina, zapremina (kapacitet), temperaturne perfomanse, alarmni upozoravajući uređaj, creva, podređena su standardu EN 137, tako da ovaj standard obezbeđuju minimum zahteva potrebnih za odabir i selekciju ovih uređaja.
Odgovorno stručno lice u vatrogasnoj jedinici mora pregledati većinu postojeće opreme na tržištu pre nego napravi konačan odabir. Prioritet pri odlučivanju svakako da mora biti puzdanost. No pored ovakvog osnovnog prirodnog razmišljanja, izolacioni aparati se moraju proveriti i u realnim uslovima. Grubi i teški uslovi prate većinu vatrogasnih aktivnosti pa zato aparati moraju omogućiti bezbedno nošenje i u takvim uslovima. Cilj – puzdanost, može biti pronađena u kvalitetu i izdržljivosti jednog ovakvog uređaja. Ovi osnovni elementi moraju biti zadati i ispunjeni prilikom same konstrukcije i kasnije proizvodnje. Kombinacija ova dva elementa (kvalitet i izdržljivost), obezbeđuje proizvođačima neku buduću prednost nad konkurentima i verovatan prihod, ali danas je ipak najvažnija poboljšana pouzdanost. Bez apsolutne pouzdanosti aparata za disanje, mogućnosti borbe sa vatrom bi bile znatno smanjene. Drugo, pouzdanost jednog uređaja utiče i na buduće troškove, jer u ovim danima kada budžeti nisu tako veliki, naglasak je stavljen i na cenu održavanja opreme. Što je uređaj pouzdaniji to su troškovi njegovog održavanja manji. Na kraju, kvalitet i pouzdanost izolacionog aparata se reflektuju i na dužinu eksploatacije istog. Rezultat je da nema zahteva za stalnim popravkama kod redovnog održavanja, što predstavlja znatnu uštedu.
Neizostavno je da su pored pouzdanosti nošenja izolacionih aparata važne i sklonosti odnosno navike korisnika. Izolacioni aparati moraju biti tako konstruisani da obezbedjuju dobru izbalansiranost i težinu, da omoguće određen komfor pri nošenju i u isto vreme moraju biti osposobljeni za brzo montiranje (postavljanje) na sve vrste zaštitnih odela, a da se pri tom ostvari maximalna bezbednost, u istoj meri kao za komfor u radu. Povećana upotreba lakih materijala, kao što su karbonska vlakna, staklo i najlon, već su viđeni u konstrukciji tzv. pozadinske ploče (obloge), a sve to rezultuje izvanrednom balansu u težini, snazi i izdržljivosti.
Budući razvoj ove opreme se kreće u smeru redukcije ukupne težine aparata, tako što će se upotrebljavati i znatno lakše boce, odnosno lakši materijali za njihovu izradu. Većina običnih čeličnih boca će biti postepeno zamenjena novim kompozitnim bocama, koje u startu smanjuju težinu same boce za oko 50% težine čeličnih boca. Dva osnovna tipa kompozitnih boca se prave od karbonskih i staklenih vlakana, pojačanih raznim plastičnim materijalima. Trenutno je teško napraviti razliku između ova dva tipa, ali prednost ovih boca postaje potpuno jasna i očigledna. Prvo, čvrstoća i težina boca napravljenih od kompozitnih materijala daleko prevazilaze karakteristike predaka, a njihova potpuna otpornost na koroziju zahteva minimalno održavanje, što automatski obezbeđuje dugi vek trajanja. Nove boce zbog manjih težina u startu omogućavaju konstruisanje boca sa većom zapreminom, pošto su izdržljivije i jače i omogućavaju punjenje sa većim pritiskom, a to naravno omogućuje daleko duže vreme upotrebe. Već je postignuto i omogućeno da se boce pune sa pritiskom od 300 bara. Pravi izbor od mogućih varijacija pritiska u bocama zavisiće jedino od individualnih potreba svakog korisnika, ali ponuđene opcije biće osnova na kojoj će korisnici postići optimum od izabranih aparata.
Budući razvoj u ovoj oblasti omogućiće vodećim proizvođačačima da međusobno kombinuju proučavanje, razvoj i izradu, a kao rezultat dozvole krajnjim korisnicima da na ekonomskoj lestvici isplativosti odaberu ono što im najviše odgovara.
Ugljen-dioksid (CO2) i ugljen-monoksid (CO)
U krvototku čoveka, nivo ugljen – dioksida održavaju pluća. Ukoliko se naprežete ili ubrzano krećete u okviru rada u nekom objektu, ovo naprezanje uslovljava povećanu potrošnju kiseonika iz krvnog sistema i pretvara ga u ugljen – dioksid. Respiratorni sistem teži u tom slučaju da se oslobodi ugljen – dioksida i da uspostavi normalni odnos potrebnog kiseonika u organizmu.
Ukoliko se u organizam unese ugljen – monoksid, kao jedan od produkata gorenja, on takođe ima interesantan efekat u ljudskom organizmu. Crvena krvna zrnca normalno pri disanju preko pluća uzimaju kiseonik i raznose ga do svih delova organizma. Kod pojave ugljen – monoksida u plućima, crvena krvna zrnca više apsorbuju CO od kiseonika, koji se vezuje za njih gradeći karboksihemoglobin, raznosi ga kroz organizam umesto kiseonika, a ovo nepovoljno utiče na rad organizma usled taloženja ugljen – dioksida u organizmu. Praktično ovo znači da se smanjuje, količina kiseonika u plućima ugroženog lica, moć normalnog ponašanja, nastaje malaksalost i nemogućnost kontrole rada mišićne mase što na kraju uzrokuje kolaps i često smrt.
Ova dva relativno prosta i hemijski jednostavna produkta gorenja, prouzrokuju ozbiljne smetnje u radu vatorgasaca, a ovakva trovanja obično ostavljaju trajne posledice u organizmu i bitno smanjuju efikasnost rada vatrogasaca u narednom periodu. Udisanje ugljen – dioksida u organizam, povlači za sobom i udisanje ugljen – monoksida, što bitno smanjuje procenat udisanja kiseonika, neophodnog za normalni rad ćelija u ljudskom organizmu.
Izbor odgovarajućeg izolacionog aparata
Jasno je da su izolacioni aparati u modernom vatrogastvu neminovnost. Postavlja se i pitanje kako izabrati odgovarajući izolacioni aparat i koji su osnovni kriterijumi pri odabiru odgovarajuće opreme, za rad u pojedinim vatrogasnim jedinicama i koje su to osnovne osobine pojedinih aparata bitne za pojedine jedinice.
Prvi korak u odabiru su moguće opasnosti na mestu korištenja. Treba imati na umu da izolacioni aparat koji odaberete mora u potpunosti da zaštiti osoblje koje ga koristi obzirom na vrstu i obim opasnosti, kao i u kojim okolnostima se neki od izolacionih aparata može upotrebiti.
Ukoliko je izolacioni aparat pre svega namenjen za rad vatrogasaca, bitan je odabir one opreme koja će štititi vatrogasce u svim mogućim pojavama, kao i u eventualno očekivanim pojavama na terenu koji pokrivaju. Ovo je posebno bitno kod vatrogasnih jedinica koje intervenišu na magistralnim pravcima ili železnici, obzirom na mogućnosti prevoza opasnih materija različitim transportnim sredstvima.
Ukoliko se radi o kombinovanim jedinicama koje rade na gašenju požara i spašavanju, uključujući tu i specijalne operacije kod spašavanja sa visina dubina, posebno je bitan faktor kod odabira ove opreme u smislu gabarita i težine. Obično se za ovakve situacije predviđa oprema manjeg gabarita, a samim tim i kapaciteta, što može bitno uticati na dužinu rada u ovakvim sredinama. Bitno je znati i da se kod rada na poslovima spasavanja u tunelima i oknima rudnika, gde je od izuzetne važnosti obezbediti veću autonomiju ovih uređaja, veličina i težina ovih uređaja od manjeg značaja. Ovi faktori, dužina autonomije i težina opreme, treba takođe da budu jedan od glavnih faktora kod odlučivanja o nabavci ove opreme. Izolacioni aparat mora zadovoljiti potrebe korisnika pre svega u pogledu dužine autonomije, bez obzira na težinu.
Izbor izolacionog aparata kod pojave opasnih materija i delovanja oružja za masovno onesposobljavanje
Kod pojave opasnih materija i oružja za masovno onesposobljavanje, bez obzira u kom slučaju će izolacioni aparat biti korišten, bitno za odlučivanje kod nabavke i upotrebe izolacionog aparata je kvalitet maske za lice u smislu nepropusnosti i mogućnost brze i efikasne dekontaminacije celokupne opreme. Dodaci, kao što su prekrivači, ogrtači i drugi pridodati elementi za zaštitu, mogu značajno poboljšati nivo zaštite članova interventnih – vatrogasnih ekipa i poboljšati osobine izolacionih aparata.
Ukoliko se izolacioni aparat koristi kod pojave opasnih materija, bitno je da su njegove funkcije prilagođene uslovima rada u potpunom okruženju posmatranom opasnom materijom. Bitno je i da pojedini elementi izolacionog aparata ne reaguju na abraziju, koroziju i slične pojave karakteristične za pojedine opasne materije, koje se mogu pojaviti u posmatranoj sredini. Dalje, ovi izolacioni aparati moraju biti prilagođeni zaštitnim odelima koja bi se eventualno koristila pri takvim intervencijama. Svi delovi ovih izolacionih aparata se moraju apsolutno uklapati u otvore na odelu, posebno delovi koji se odnose na zaštitu glave ( kapuljače, šlem…).
Kritičan elemenat izbora izolacionog aparata, svakako je mogućnost komunikacije kod korištenja ove opreme. Ovo je često veliki problem i bitno je voditi računa o tome kako je rešen, posebno u slučajevima kada se izolacioni aparat koristi u kombinaciji sa zaštitnim odelom i kada je komunikacija otežana. Moguća dekontaminacija opreme za zaštitu disajnih organa je bitna kod odlučivanja, obzirom na specifičnost ove opreme.
Održavanje izolacionih aparata
Jedna od najvažnijih stavki kod odabira odgovarajućeg izolacionog aparata je svakako mogućnost održavanja ove opreme. Pristup servisnoj mreži, nabavka rezervnih delova i drugo, često imaju presudanu ulogu kod nabavke ove opreme. Vatrogasne jedinice nisu uvek u prilici da koriste apsolutno najbolju opremu za pojedine situacije, upravo iz razloga što bi im nabavkva ovakve opreme pričinila znatne probleme kod kasnijeg održavanja. Sa druge strane i proizvođači svakako nisu zainteresovani da formiraju servisnu mrežu na teritorijama gde nemaju veći broj aparata i gde nemaju ekonomsko opravdanje.
Održavanje je svakako vezano i za uslove eksploatacije, pa tako nije isto ako se aparat koristi u sredini sa povećanom količinom dima ili prašine, mestima javljanja raznih vidova opasnih materija, specifičnim klimatskim uslovima i drugim faktorima koji se mogu negativno odraziti na normalnu eksploataciju ove opreme. Bitno je takođe i to da ova oprema ima i odgovarajući atest, kao i da se uz opremu da podatak koji se odnosi na to na kojoj maksimalnoj temperaturi je njena primena bezbedna.
Obučavanje za rad
Mogućnost kvalitetnog obučavanja osoblja koje bi koristilo ovu opremu, jedan je od presudnih faktora. Veoma je bitno da se zna, koliko je ovim licima vremenski potrebno da u potpunosti ovladaju svim operacijama u radu sa ovom opremom. Poseban elemenat je obuka lica koja bi radila redovne servise ove opreme u okviru vatrogasnih jedinica. Treba znati da gotovo svaka vatrogasna jedinica, ima jedan posebno obučen tim, koji se stara o osnovnom održavanju izolacionih aparata, punjenju boca vazduhom ili drugim medijima koji se koriste u izolacionim aparatima sa kojima raspolažu. Ova lica obično završavaju odgovarajuće kurseve kod proizvođača opreme, pa je bitno i to šta proizvođač opreme nudi u tom pogledu.
Cena izolacionih aparata
Na kraju pomenimo i finansijski elemenat pri nabavci. Pre nabavke bitno je znati što tačniji broj potrebnih aparata, a koji je neophodan za normalan rad, kao i broj rezervnih boca neophodnih za zamene na intervenciji. Često je finansijski faktor presudan, ali treba imati na umu da on ne sme uticati na kvalitet zaštite. Nabavka skupe opreme ne podrazumeva i odgovarajući kvalitet ove opreme. Može se ići delom na nabavku skuplje i kvalitetnije opreme, stim da rezervna bude jeftinija, ali se mora voditi računa o kompatabilnosti ove opreme, odnosno da se oprema može zajedno koristiti. Ovo je pre svega bitno kod elemenata za priključivanje, kao što su razne spojke: boca – maska, boca – brzo punjenje i slično. Posebno se mora voditi računa o potpunoj kompatabilnosti delova izolacionih aparata sa elementima zaštitne odeće.
Kada se procene, opasnosti, rizici i neophodna oprema dovedu u realne okvire, moguć je i pravilan izbor ove opreme.
Razvoj i ispitivanje
Preduzimljivost proizvođača opreme i njegov stalni rad na razvoju i ispitivanju postojeće opreme kao i na razvoju nove, kompatabilne, predstavlja takođe bitan elemenat kojim se treba rukovoditi pri nabavci opreme. Svakako je bitno da ova oprema poseduje svu dokumentaciju vezanu za ispitivanja, ali je bitno i da proizvođač stalno unapređuje kvalitet opreme i da o tome obaveštava postojeće korisnike.
Proizvođači često vrše testiranja opreme koju su već isporučili i o rezultatima ispitivanja obaveštavaju sve one koji već koriste njihovu opremu, a i druge potencijalne korisnike njihove opreme. Ovo obaveštavanje ima poseban značaj u slučajevima pojave problema kod rada sa opremom u pojedinim uslovima eksploatacije, sa ciljem da se na vreme ukaže na neke od problema u radu opreme. Pri odlučivanju kod nabavke opreme, faktor izveštavanja o stanju i ponašanju opreme u eksploataciji treba da zauzme posebno mesto. Isporučiti neku opremu i kasnije ne pratiti ponašanje opreme u radu i ne raditi na njenom usavršavanju, treba da bude pokazatelj kako ne treba raditi i takvu opremu treba izbegavati pri nabavkama.
Mogućnost praktične provere pre nabavke
Jedan od bitnih elemenata pri izboru odgovarajućeg izolacionog aparata, svakako je i mogućnost praktične provere ove opreme u datoj sredini, pre nabavke. Ove je dobar model izbora izolacionog aparata i on uvek može pokazati pravu sliku o opravdanosti nabavke pojedine opreme, odnosno o njenoj praktičnoj primeni u datim okolnostima, kao i druge mogućnosti u pravcu daljeg usavršavanja opreme.
Ispitivanje opreme se mora vršiti u stvarnim uslovima, van prostorija vatrogasne jedinice i ono podrazumeva ispitivanje svakog elementa opreme. Primedbe i predlozi, svakako moraju uticati na dalji razvoj ove opreme, posebno u delu standardizacije i stalnom usavršavanju elemenata opreme.
Iskustva drugih
Iskustva drugih u radu sa opremom za koju smo zainteresovani su veoma bitna, posebno u slučaju kada se vrši testiranje opreme u stvarnim uslovima. Svakako da će se od kolega iz drugih jedinica dobiti važna obaveštenja, posebno o funkcionalnosti pojedinih elemenata opreme, posebno u specifičnostima koje se mogu pojaviti u željenim uslovima eksploatacije. Često ova iskustva predstavljaju subjektivna mišljenja pojedinaca, koja su bazirana na nekom pojedinačnom lošem iskustvu. Zato sve što vam neko kaže o nekoj opremi uzimajte sa rezervom. Moguće je da je neki pogrešan postupak pojedinca, bilo da se radi o pogrešnom taktičkom nastupu ili pogrešnoj primeni izolacionih aparata, doveo do negativnog mišljenja pojedinca koji vam prenosi svoja iskustva. Zato svako individualno mišljenje, obavezno razmotrite i nemojte prebrzo donositi zaključke na osnovu mišljenja drugih korisnika opreme za koju ste zainteresovani. Mišljenje vaših kolega je svakako bitno jer je to mišljenje neposrednih korisnika, ali ne sme biti presudno za donošenje odluke.
Unapređenje dizajna
Unapređenja u dizajnu se pre svega ogledaju u poboljšanjima koja se odnose na povećanje komfora u radu sa ovom opremom. Trvdnje da se sigurnost u radu sa opremom stavlja ispred komfora su pogrešne i praksa pokazuje da je i komfor izuzetno značajan.
Poverenje koje vatrogasci imaju u svoju opremu je imperativ (osnov) za uspeh vatrogasnih operacija. Od komandnog centra pa do prvog požarnog fronta, vatrogasna jedinica ubacuje svoju navalnu grupu – tim. Ukoliko ova grupa ima podršku u svojoj opremi, kao što ima i u ljudstvu, onda to daje vatrogascima samopouzdanje i sigurnost u radu i omugućava im da daju najbolje od sebe. Novi trendovi u razvoju vezanom za izolacione aparate, uključuju i pomoćne uređaje koji znatno povećavaju sigurnost i bezbednost vatrogasaca. Danas se na tržištu može naći elektronska kontrola pojedinih parametara izolacionog aparata, poznata kao „Bodyguard“ („Telohranitelj“, vidi sliku) . Ovaj uređaj je unapredjena memorijska baza podataka koja omogućava korisniku, rukovodiocu ili tehničaru, da ima sve dostupne podatke o performansama izolacionog aparata. U tu svrhu se pored redovnog ugradjivanja manometra pritiska i čujnog upozoravajućeg alarma, ugrađuje i alarmni uređaj u slučaju neprilika (ADSU – audible – distress signaling unit), koji rečima upozorava na stanje opreme u pogledu mogućnosti daljeg rada sa njom. Ovo bitno utiče na smanjenje stresa korisnika u trenutku kada je upotreba izolacionog aparata pri kraju u datoj situaciji. Druge mogućnosti uključuju indikator temperature i upozorenje, vremensko zvučni indikator, snimač podataka i ručni alarm.
Dobra komunikacija je takodje osnovna za uspeh svake operacije. U tom smislu je recimo od strane kompanije Scot Health & Safety Inc. razvijen komunikacioni sistem „Scot Wireless/Talk around“ koji nudi dvostruku direktnu vezu, radijsku – bežičnu (wireless) i mrežnu (network). Dizajniran je za sve vrste maski koje se koriste kod upotrebe izolacionih aparata i omogućava stalni međusobni kontakt između vatrogasaca, ali i stalni kontakt sa operativnim centrom. Ovaj novi sistem koristi potpuno operativni govorni radio, montiran direktno u vatrogasni šlem (Scot AV-2000).
Centar za materijale, deo Engleske agencije za Odbranu, Procenu i Istraživanje (DERA- Defence, Evalution and Research Agency), trenutno sarađuje sa Korporacijom za tehničku podršku u zaštiti života (Life Suport Engineering Ltd.) na razvoju novog dizajna za boce koje se ugrađuju u aparate za disanje. Ideja je da se sabijeni vazduh ne nalazi u konvencionalnoj boci vec u sudu u obliku torusa (prstena) tj. „krofne“. Principijelna prednost torusa je da daje bolje ležanje na leđima, dopuštajući da se težina rasporedi na bokove umesto na leđa (vidi sliku). Oprema je ekstremno komforna za nošenje, i očekuje se da drastično smanji povrede leđa koje su postale uobičajene kod upotrebe konvencionalnih aparata za disanje. Novi dizajn opreme takođe omogućava da leđa budu potpuno slobodna, izbegavajući probleme koje prave standardni aparati kada na ledja treba da se podigne žrtva i odnese sa mesta dogadjaja. Kao dodatak, ventil i regultor, u normalnoj situaciji su izloženi i na dnu boce, a ovde mogu biti uredno spakovani (gurnuti) unutar slobodnog prostora „krofne“ dajući čist profil (ništa ne strči…). Rezervni vazduh ima kapacitet do 10% ukupne zapremine, što su već standardni zahtevi. DERA je predstavila osnovnu varijantu koja ima 9l zapreminu sa pritiskom od 207 bara, težine 6kg i proizvodi se od kraja 1999 godine.
Uzevši u obzir sve navedeno, lista najvažnijih osobina jednog izolacionog aparata bi izgledala ovako:
- Prvo pravilo je, da je bolji aparat onaj koji je lakši. Težina ove vrste opreme je veoma bitna, kao i raspored težine u odnosu na telo korisnika opreme. Novi materijali omogućavaju da se daleko veća količina vazduha može smestiti u posude iste po gabaritu, a daleko lakše. Takođe se i oprema za nošenje izolacionih aparata dizajnira tako da je teret ravnomernije raspoređen na leđima i bolje prianja uz telo korisnika. Ovo znatno povećava komfor u radu i zahteva od korisnika opreme manji napor, čime je i faktor iskorišćenja manipulanta opremom znatno povećan.
- Važan faktor u odabiru izolacionog aparata je preglednost kroz masku aparata. Koliko se dobro može videti kroz vizir maske, kao i preglednost, zavisi od dizajna vizira maske. Važno je i da vizir štiti od mogućeg prskanja različitih tekućina, kao i da se vizir lako može u radu očistiti od tragova ovih tekućina. Dva važna pravila bitno utiču na poboljšanja kod izolacionog aparata. Prvo je istaknuta važnost da se nošenje izolacionog aparata lako prilagođava telu korisnika, kako bi upotreba bila komfornija. Kao drugi važan faktor svakako se mora istaći to da vizir aparata omogućava preglednost, jer nije svejedno koliko neko kroz vizir maske može videti levo i desno od pravca kretanja. Ovo je posebno bitno na intervencijama gde se radi u sredini mogućeg kretanja drugih osoba i posebno vozila na prometnim saobraćajnicama. Posebno je bitno da na mestima saobraćajnih udesa, gde saobraćaj nije u potpunosti zaustavljen, vatrogasac ima preglednost, jer je pažnja vozača uvek smanjena i uglavnom je usmerena na dešavanja oko intervencije.
- Često se dešava da izolacioni aparat spada sa korisnika, posebno prilikom ubrzanog kretanja ili trčanja, odnosno prilikom opremanja za rad. Postavljanje i skidanje izolacionog aparata mora biti omogućeno sa što manje operacija i bez složenih operacija, ali mora obezbediti stabilnost u radu. Trake, kopče, oprema za podešavanja u radu i ostalo, mora biti tako napravljene da ne iziskuju veliki napor u radu. Ovo može biti opasno prilikom spašavanja vatrogasaca, kada je potrebno provesti pojedine operacije spašavanja, kao što su brzo napuštanje ugoženog prostora ili obavljanje određenih radnji vezanih za brzu izmenu pozicija u radu. Ukoliko se mora skidati zaštitna odeća, jer ometa vatrogasca u spašavanju ili samospašavanju, to nikako ne može biti dobra osobina neke od zaštitnih oprema.
- Komfor maske je takođe bitan. Što je maska komfornija i prilagodljivija obliku lica korisnika, to je i rad pod maskom lakši i korisnik manje oseća njeno prisustvo. Bitno je i da se unutar maske ne stvara podpritisak pri udisanju, odnosno da vlada određeni nadpritisak koji ima dvostruku funkciju. U prvom slučaju nadpritisak onemogućava prodor čestica unutar maske, a u drugom slučaju nema stezanja maske oko lica prilikom udisanja, što bitno utiče na komfor pri korišćenju. Mogućnost nekih vizira je i da omogućavaju korekciju vida kroz njih, što je isto tako bitno, ukoliko masku treba da koriste lica sa korekcijom vida.
- Ima mnogo tehnoloških unapređenja kod izolacionih aparata, posebno u pogledu otpornosti na temperaturne promene, ponašanja pri opasnostima kod pojave raznih oblika povratnog paljenja i ostalim opasnostima koje mogu zadesiti vatrogasca unutar nekog objekta gde interveniše. Svako da je jedan od najvažnijih faktora sigurnosti u radu jednog izolacionog aparata, način na koji jedan izolacioni aparat signalizira i obaveštava o kritičnoj količini vazduha, odnosno za koje vreme se korisnik može bezbedno evakuisati iz ugroženog prostora. Ova signalizacija mora odraditi sa 100% sigurnosti. Različiti proizvođači imaju različita konstruktivna rešenja. Pri odabiru, obavezno se mora proveriti funkcionalnost ove signalizacije i njena primenjljivost u situacijama koje su kod nas predvidive.
- Na kraju, između ostalog, bitna je i mogućnost komunikacije preko maske aparata, bilo da se radi o radio vezi ili komunikaciji između dva učesnika na licu mesta. Ova mogućnost je veoma bitna i treba je uvek isprobati pre odabira. Kod većine proizvođača ove opreme, mogućnost komunikacije se zanemaruje u cilju poboljšanja u funkciji nepropusnosti maske. Ovo je veoma bitno, posebno za opremu koja ima namenu kod poslova dekontaminacije i sličnih, gde je komunikacija veoma bitna i gde je izmena informacija između učesnika akcije konstantna.
Obuka za pravilnu upotrebu
Oprema se može nabaviti od bilo koga, ali treba uvek voditi računa i o tome da li taj koji prodaje opremu ima i podršku u obučavanju u radu sa ovom opremom. Korisnici izolacionih aparata se moraju obučavati u nekoliko faza. Prva faza je svakako kako se izolacioni aparat postavlja na telo korisnika. Da li se postavlja sa bocom okrenutom na gore ili na dole, gde koji deo aparata pripada, šta za šta služi i slične dileme koje su uvek prisutne kod potencijanog korisnika opreme, kada prvi put ugleda neki od ovih aparata.
Druga faza obuke podrazumeva da korisnici izolacionih apartata moraju steći utisak kako je on jedan deo opreme koji im je neophodan za svaku intervenciju i da ga sa automatizmom stavljaju na sebe u svakoj situaciji. Ova faza je veoma teška, jer kod korisnika uvek nameće balast dodatnih napora. Kada korisnici shvate, da je to oprema koja im u svakom trenutku rada može zatrebati, jer nikada ne mogu znati šta se od štetnosti može pojaviti u toku njihovog rada, upotreba aparata i njegovo nošenje prelazi u naviku. Prilikom objašnjavanja razloga stalnog korištenja ove opreme, neophodno je da demonstrator stalno postavlja i skida ovu opremu i time nametne utisak kod posmatrača da je ova oprema laka i za montažu i za nošenje i za skidanje po potrebi.
Treća faza je lični odabir ove opreme. Sledeći ovu logiku, svako od potencijalnih korisnika ove opreme, odabire sebi jedan od kompleta ove opreme i posebno se stara o njegovoj ispravnosti, jer zna da će taj deo opreme upravo on koristiti. Sigurno je da će nakon ovakve instruktaže svaki od korisnika više pažnje posvetiti i samostalnom postavljanju ove opreme, jer jedna od bitnih osobina izolacionog aparata je i ta da je moguće da ga vatrogasac sam postavlja i skida u slučaju potrebe. Izolacioni aparat mora biti deo opreme kojim rukuje jedna osoba.
Kritična faza obuke je upotreba ove opreme za rad u hitnim intervencijama. Ukoliko vatrogasac ne savlada način korištenja ove opreme u potpunosti, moguć je prodor opasnih materija unutar maske aparata, što neminovno dovodi do stradanja vatrogasca. Svaki vatrogasac mora znati u kom trenutku se oprema mora postaviti, odnosno kada se može skinuti, kako bi se u potpunosti zaštitio u slučajevima opasnosti. Kada se komanduje upotreba ove opreme, vatrogasac mora biti svestan da mu to štiti život.
Svakako da izolacioni aparat mora odgovoriti na sve zahteve koji se postavljaju od strane korisnika, a bitno je iskustvo koje drugi imaju u korištenju opreme koju želimo da nabavimo. Ovo nedvosmisleno pomaže kod opremanja sa izolacionim aparatima, posebno pravilno uvežbavanje u radu sa ovom opremom i ukazivanje na pravilnu upotrebu ove opreme. Svakako da se moramo rukovoditi i tehnološkim unapređenjem ove opreme, koje daje mogućnosti modernizacije u narednim godinama, ali za nabavku ove opreme bitno je i to da se odlučimo za opremu koja daje najviše u odnosu na to kojim materijalnim sredstvima raspolažemo u trenutku nabavke, a da se zadovolje sve potrebe zaštite lica koja rade ovom opremom.
Literatura:
Materijali više autora objavljenih u časopisu Fire & Rescue.
Prospekti i katalozi više proizvođača izolacionih aparata.
Sa engleskog preveli i priredili:
dipl. ing. Sreten Veljković
ing.el. Nebojša Manojlović