Objavljeno: 31.03.2014. / Politika
Žarko Trifunov desetak godina gradi violine, a đacima Muzičke škole u Vršcu nije naplatio nijednu opravku gudačkog instrumenta
Vršački Stradivari u svom ateljeu: Žarko Trifunov (Foto J. Danilović)
Vršac – Dok je dve-tri godine uporno tragao za tajnama građenja violina, otkrivajući ih najčešće posredstvom interneta, vršački vatrogasac Žarko Trifunov (46) izrađivao je nameštaj, „jer mi je obrada drveta išla od ruke”. Kada se osetio sposobnim za hvatanje ukoštac i sa najzahtevnijim poslovima na izradi violina, sve slobodno vreme i ljubav posvetio je novom hobiju.
Otkriva nam da su mu najviše pomogli tekstovi ruskih i engleskih stručnjaka, a naročito uputstva i rezultati proučavanja dr Sergeja Muratova, poznatog teoretičara. Žarko se oduševio njegovim matematičkim proračunima svakog dela violine. Zahvaljujući toj činjenici, čak i u slučaju da dođe do promene oblika kutije, instrument nastavlja da proizvodi jednako kvalitetne tonove.
– Godišnje napravim tek tri-četiri violine i svaka se razlikuje, ima svoje specifičnosti u odnosu na ostale. Ne sviram na ovom instrumentu, ali svaku svoju violinu mogao bih da prepoznam, makar ih u orkestru bilo stotinu. Svaku violinu, pre nego što je predam naručiocu, moja ćerka Vanja, učenica prvog razreda Srednje muzičke škole u Vršcu, isproba i o njoj da svoje mišljenje. Prvu violinu kupio sam joj u prodavnici, a ubrzo sam joj sam napravio drugu, na kojoj vežba i svira – kaže Žarko Trifunov, naglašavajući da su sve tajne sadržane u kvalitetu drveta, proračunima i umeću majstora.
Vršački vatrogasac Žarko Trifunov violine gradi i popravlja već desetak godina. Ni jednu jedinu opravku gudačkog instrumenta đacima Muzičke škole u Vršcu nije naplatio, „a tako će i ubuduće biti, to je moj skroman doprinos razvoju mladih talenata”. I kad napravi violinu, ustupa je po ceni tek tolikoj da isplati sve skuplji materijal. Sopstveni trud ne računa, jer sve to radi s ljubavlju. I alat za izradu violina napravio je sam, jer je specifičan.
Vršački Antonio Stradivari kaže da je kvalitet smreke za gornju ploču, koje ima i kod nas, presudan za božanstveni zvuk violine. Za javor, od koga se pravi kutija violine, tvrdi da najbolji na svetu raste u Bosni, pa ga i on nabavlja preko Drine, kao i većina velikih i poznatih svetskih proizvođača gudačkih instrumenata. I pomenuti čuveni, najveći majstor u izradi violina svih vremena, iz Kremone (1644–1737), priča se, znao je za kvalitet drveta u ovim krajevima. A za dobar prstohvat najbolji je abonos, koji nabavlja u Africi, jer je tvrd i nezamenljiv u prenošenju zvuka na telo violine.
Naš sagovornik kaže da dok stvara violinu, sve dok ne postavi žice i ne povuče gudalo po njima, ne zna šta će dobiti, bez obzira na proračune i filigranski rad, u kojem je i hiljaditi deo milimetra mnogo važan. Ilustruje nam primerom jedne svoje violine, koja pleni lepotom, „ali njenim zvukom nisam zadovoljan, pa je nikom i ne nudim”.
– Nekada su žice za violinu upredane od mačjih creva, ali su ih potisnule čelične žice, ne zato što su bolje, nego jer su mnogostruko jevtinije. Četiri žice od mačjih creva koštaju i više od 4.000 evra. Naravno, kod nas retko ko razmišlja o takvim žicama. Sećam se i da mi je, neopravdano, dugo trebalo da se osmelim da svoje violine dam nekom stručnjaku na ocenjivanje. Inače, vlasnici svih mojih violina su u Srbiji. Znam pouzdano, jer prilikom preuzimanja instrumenta od mene, vlasnika zamolim da mi javi sve promene, kaže vršački Stradivari Žarko Trifunov, profesionalni vatrogasac.
Jovica Danilović