16.11.2011.
-To je posao za koji smo se opredelili. Nije naivno, ali nema žaljenja. Mada ljudi većinom nisu svesni šta je naš posao, zamislite da se susretnete oči u oči sa vatrom, koja je svuda oko vas – kaže komandat Klisura
Broje im se minuti za koliko stignu na mesto intervencije, a nikad sati koliko na njemu ostanu. I pored svih prepreka, kao što su manjak ljudstva, nepostojanje trening centra, zastarela oprema, ljudima koji ne traže medalje i pohvale, treba reći da je zadatak urađen kako treba, jer oni u njega, ne tako retko, ulažu i svoj život.
-To je posao za koji smo se opredelili. Nije naivno, ali nema žaljenja. Mada ljudi većinom nisu svesni šta je naš posao, zamislite da se susretnete oči u oči sa vatrom, koja je svuda oko vas – kaže komandat vatrogasne jedinice u Novom Sadu Dragoslav Klisura.
Neke od vatrogasaca porodično stablo dovelo je do današnjeg posla, kao što je slučaj sa vođom vatrogasne spasilačke grupe Lorant Buom.
-To je, takoreći, porodična tradicija, sa kojom sam upoznat od malih nogu, te se može reći da je motiv zašto sam postao vatrogasac upravo u tome – kretao sam se u tim vodama oduvek, znao sam šta me čeka i u šta se upuštam – kazao je Bu.
S druge strane, vođu vozača Branislava Gavrilovića životne prilike dovele su 2000. godine među vatrogasce. Iako se očigledno ponosi poslom koji obavlja, kaže da je borba sa psihom najteža.
-Pre nekoliko godina bila je velika saobraćajna nesreća kod Sajma u kojoj su poginule mlade osobe. Sećam se oca koji je došao na mesto nesreće i plakao, udarao rukama o glavu… Navikne se čovek na sve, ali ovi prizori tuge i bola ne zaboravljaju se nikad – navodi Gavrilović’
Biti vatrogasac zahteva poseban sklop ličnosti i iziskuje specifičnu proveru kandidata. Kako Klisura objašnjava, traži se kompleksna ličnost koja može da odgovori izazovima. Nakon razgovora i popunjavanja dokumentacije, proverava se da li je kandidat prekršajno ili krivično kažnjavan. Određeni papiri se šalju MUP-u, pa se čeka i na njihov sud. Komandant naglašava važnost lekarskog pregleda gde se proveravaju psiho – fizičke sposobnosti, a na osnovu rezultata komisija donosi konačnu ocenu. Kandidat mora imati minimum tri razreda srednje škole, a poželjno je da to bude neka tehnička škola, poput mašinske, saobraćajne, građevinske ili elektrotehničke.
– Oprema koju mi koristimo veoma je specifična i većina onih koji su počinjali nisu imali prilika da se pre sretnu sa njom, osim eventualno momaka koji su bili članovi nekog vatrogasnog društva. Ljudi koji su se već bavili nekim zanatom imaju dobre predispozicije da se brže uklope – objašnjava Klisura osvrnuvši se i na to da se vatrogasci često penju po zgradama, drveću, skeli što je specifično za, na primer, građevince, a da nepostojanje trening centra onemogućava kvalitetne uslove za obuku.
Klisura nije mogao da kaže na čemu kandidati najčešće „kiksnu„, jer jedinica ne dobija takve informacije. Nepostojanje žena u brigadi objasnio je time da u starom zakonu, koji je i dalje na snazi, postoji klauzula da onaj ko želi biti vatrogasac mora imati odslužen vojni rok. Na promenu zakona se čeka, a za žene koje žele da se bave ovim poslom, vrata su otvorena, ali su uslovi provere sposobnosti, isti.
A. Jerinić, Foto: R. Hadžić
Najčešći uzrok požara – nepažnja
Od početka godine vatrogasci su intervenisali oko 2.400 puta na nivou Južnobačkog okruga, a postoji mogućnost da će se do kraja godine taj broj približiti rekordu postavljenom 2008. kada je bilo oko 2.900 intervencija. Prema izveštaju iz oktobra ove godine, u Novom Sadu su zabeležene 142 intervncije, od kojih 113 požara. Uzrok tome, u najvećem broju slučajeva je nepažanja, odnosno velika nezainteresovanost Novosađana kada je reč o zaštiti od požara.
Izvor: Dnevnik